Pametno s ekranima u ranoj dobi

Istraživanja pokazuju kako sve veća izloženost ekranima od najranije dobi negativno utječe na razvoj mozga kod djece! Sve više roditelja uočava kod svog djeteta ( najčešće u dobi od 2-3 godine ) kako ne komunicira.

 Sve veći je broj djece s teškoćama komunikacije i slabije razvijenog govora, a uzrok se nalazi u povezanosti pretjeranog izlaganja ekranima. Dijete u ranoj dobi razvija svoje vještine istražujući okolinu i komunicirajući sa svojim bližnjima. Ova rana iskustva jako su važna i o njima ovisi kako će se dijete dalje razvijati. Ukoliko ona izostanu u ključnoj razvojnoj dobi do treće godine dolazi do poteškoća u razvoju.
Djeca mlađa od 3 godine koja često koriste digitalne medije imaju manje vremena za slobodnu igru i interakciju s roditeljima, što posljedično dovodi do nepovoljnog utjecaja na cjelokupan razvoj djeteta.

Sadržaji koji djeca gledaju često su neprimjereni njihovoj dobi te ih oni nisu u  mogućnosti razumjeti.

Dijete dok gleda sadržaje na ekranima ima ulogu pasivnog promatrača ,izostaje interakcija koja je „hrana“ za dječji mozak i ključna za napredak i razvoj.

• POTEŠKOĆE SPAVANJA –mala djeca s većom izloženošću medijima ili koja u svojim spavaćim sobama imaju TV, računalo ili mobilni uređaj, manje spavaju ili zaspu kasnije tijekom noći
• KAŠNJENJA U UČENJU I SOCIJALNIM VJEŠTINAMA –Djeca koja gledaju previše TV-a u dojenačkoj i predškolskoj dobi mogu pokazati kašnjenje u pažnji, razmišljanju ,jezično govornom razvoju i socijalnim vještinama . Jedan od razloga kašnjenja mogao bi biti taj što manje komuniciraju s roditeljima i obitelji. Roditelji koji drže televizor uključen ili se fokusiraju na vlastite digitalne medije propuštaju dragocjenu priliku za učenje i interakciju sa svojom djecom.
• PRETILOST-Korištenje digitalnih medija tijekom predškolske dobi povezano je s debljanjem i rizikom od dječje pretilosti .Također ,djeca koja pretjerano koriste medije manje vremena provode u zdravoj ,fizičkoj igri.
• PROBLEMI U PONAŠANJU I EMOCIONALNIH TEŠKOĆA-Nasilni sadržaj na ekranima može pridonijeti problemima u ponašanju djece ,bilo zato što su uplašena ili zbunjena onim što vide ili pokušavaju oponašati likove na ekranu.

Preporuke za korištenje ekrana:

• Izbjegavajte korištenje ekrana do 2. godine djetetova života.
• Nakon druge godine ograničite korištenje ekrana do 1 sat dnevno.
• Izbjegavajte korištenje medija kao jedini način smirivanja djeteta. To može dovesti do problema s postavljanjem granica ili nesposobnosti djece da razviju vlastitu emocionalnu regulaciju.
• Izbjegavajte korištenje za vrijeme zajedničkih aktivnosti (obroci, izlasci itd.).
• Zajednički komentirajte edukativni sadržaj koji gledate kako bi pospješili razumijevanje i učenje kod djeteta.
• Izbjegavate gledanje ekrana sat vremena prije odlaska na spavanje.
• Isključite televizore i druge uređaje kada se ne koriste. Pozadinski mediji mogu odvratiti pozornost od interakcije roditelja i djeteta i dječje igre, te time narušiti pravilno usvajanje jezika i socijalno emocionalnih vještina.
• Ne osjećajte pritisak da rano uvedete tehnologiju. Medijska sučelja su intuitivna i djeca ih mogu brzo usvojiti.
• Budite aktivan partner u djetetovu odrastanju! Volite ga, igrajte se, nasmijte ga, zagrlite ga! Niti jedan ekran ne može to zamijeniti.

U 4.godini dolazi do razvoja sposobnosti razlikovanja pojavnosti od stvarnosti –dijete počinje razlikovati stvarne predmete od onih na ekranu (izmišljeno i stvarno).

Preporuke:  pomozite djetetu da razlikuje stvarnost od mašte i fikcije .Objasnite mu da situacije prikazane u crtićima nisu uvijek moguće u stvarnom životu(npr. Kad lik u crtiću padne sa  zgrade i nastavi trčati).Roditelji  bi trebali pažljivo birati sadržaje koje dijete gleda, zajedno s djetetom komentirati što dijete gleda i ograničiti vrijeme pred ekranom.

Na tržištu se nude razne aplikacije koje su označene kao „edukativne“ ,međutim one mogu poučavati samo specifične predškolske vještine, poput prepoznavanja boja ,slova, brojeva i slično. Ti su programi dobri samo kao nadopuna ostalim aktivnostima i načinima učenja ,a ne kao dominantna aktivnost. Vještine koje su potrebne djetetu za školu su kontrola ponašanja/reakcija ,upravljanje emocijama ,kreativno razmišljanje koje se najbolje uče kroz igru s obitelji i prijateljima u stvarnom svijetu.

Važno je koristiti ekrane u pozitivne svrhe, npr. :za povezivanje sa članovima obitelji i prijateljima koji su daleko od nas, zajedničko igranje edukativnih igara, stjecanje novih znanja i vještina, u svrhu komunikacije kod djece s komunikacijskim teškoćama, korištenje ekrana u odgojno-obrazovnom radu. Preporuka je koristiti sadržaje koji koriste jezik, likove, zaplete, glazbu i humor primjerene djeci, koji potiču interakciju i nude pozitivne uzore i pozitivni primjere ponašanja odraslih prema djeci te sadržaji koji stvaraju „sigurna utočišta” za djecu